Dugo godina zajedno u lovu. Moj prijatelj i “glumac” Ivan Krupec.

Bliži se 15. travanj.  U Vojvodini je otvorenje lova na srnjaka. Adrenalin pomalo raste. Nekako mi se sada čini da sam se u korizmi odrekao lova. Kad bolje razmislim, zadnji lov u kojem sam sudjelovao bio je 11.2. na Cresu . Zaredali su međunarodni sajmovi … Dortmund, Budimpešta, Salzburg, Nurnberg …  Trebalo se pripremiti za sajmove, obraditi snimljene video materijale, pripremiti hrpu toga. Loše vrijeme, kiša i snijeg, pomogli su mi da lakše podnesem višesatno sjedenje za računalom. Za to vrijeme “prijatelji” su mi uredno slali slike odstreljenih lisica, čagljeva … Vjerojatno da mi pomognu u mom sjedenju, naravno, uz stalna pitanja : “… a kad će novi video?”. “Uskoro!” … “…radi se…”.  Sva planiranja lovova su pri kraju, pregovori sa poslovnim partnerima još traju … a prve sunčane zrake već me mame van. Zato je otvorenje lova na srnjaka (srndaća u Vojvodini) za mene poseban doživljaj. Loviti u nepreglednoj ravnici, možda nije za nekog atraktivno kao šumski lov ili lov u brdskim krajevima, ali mene veseli jer mi omogučava obilje dobrih snimaka. Prilika je to, da  sa dobrom optikom, lovac osmotri obilje srnećih grla. Da se potsjeti svih elemenata selekcije i da pronađe pravo grlo za odstrel. U takavom lovu nikad ne žurim, a cilj mi je pronaći i selektirati atipično, staro ili ne perspektivno grlo. Zato taj termin lova ne smatram pre ranim. Starija i zrela grla su očistila rogove. Možda nisu postigli boju, ali ona je za ravničarske srnjake u monokulturnim poljoprivrednim površinama i na kraju sezone možda jednu točku viša. Sa druge strane, niska vegetacija i preglednost terena osiguravaju dobru mogućnost osmatranja i komparacije grla. Ovisno o vremenu, ponekad je u to doba, sneća divljač još u krdu (rudlu).   Nadam se da će me Diana i ove godine nagraditi nekim posebnim trofejem, naravno uz pomoć lovnih pratitelja i onih koji su tu divljač uzgojili i sačuvali. Svima vama koji volite lov srnjaka, želim: Dobru kob!

Dvadeset godina bio sam prisutan na sajmu „Jagd und Hund“ u  Dortmundu. Upoznao sam mnoge izlagače i stvorio mnoge poslovne i prijateljske kontakte. Na žalost taj sajam je po malo počeo gubiti svoj primat „najvećeg lovačkog sajma“.  Sve jače „koketiranje“ sa „zelenima“,  počelo je pretvarati taj sajam u sve drugo osim „lovačkog“. I meni osobno s godinama, taj sajam je postajao sve dalji ( potpuno subjektivno), naročito nakon saobraćajne nesreće, koja mi se dogodila na putu na taj sajam. Pomalo sam ga isključio sa svoje liste sajmova, u čemu je veliku ulogu odigrao upravo sajam u Salzburgu.

Ove godine taj sajam slavio je 30 godišnjicu.  628 izlagača iz cijelog svijeta, 43.201 posjetitelj … Upriličena je vrhunska izložba i takmičenje preparatora. Sajamska površina koju je nemoguće obići u dva dana. Sve su to impozantne brojke, ali ono što je najvažnije … taj sajam uz tradiciju ima i dušu. Svake godine, petkom naveče, u prostoru sajma organizira se izlagačko veče. Za simboličnu cijenu ulaznice, neograničene količine „ića“ i pića. Savršena prilika za kvalitetnije druženje i bolje upoznavanje. U ostalom „posao rade ljudi a ne firme“.

U svakom svom segmentu ovaj sajam odiše lovačkom tradicijom. Iako sam na sajmu prisutan godinama, ove mi je trebalo malo više vremena za snalaženje. Napravljene su određene izmjene u organizaciji sajma pa su izlagači spojeni po nekim cjelinama. Cjelokupna lovna ponuda svjetskih lovnih agencija smještena je u jednu halu. Početno nezadovoljstvo izlagača, koji su izgubili određene „tradicionalne“ pozicije na kraju se pokazala sasvim dobrom. U tu halu dolazili su oni koje je to zaista zanimalo. Smanjen je pritisak šetača i skupljača kataloga. Manja gužva omogućila je kvalitetniji kontakt sa zaista zainteresiranim strankama. Meni je i ove godine utočište pružila lovna agencija ADRIA HUNT i dugogodišnji partner i prijatelj Gregor Žic. Budući da je sve „prešlo na Youtube“ i da moje DVD-e kupuju još samo moje „stare“ mušterije, sakupljači koji traže nove naslove … ja sam se više posvetio dogovorima za ovu lovnu sezonu.

World’s End Outfitters & Jose Calbelo

Prošle godine na sajmu dogovoren lov i snimanje u Argentini, zapečačen je finalnim detaljima i točnim terminom. To je za mene posebno važan lov, na koji sam se odlučivao godinama, jer to je zadnji kontinent na kojem nisam bio i lovio. World’s End Outfitters i Jose Calbelo, stižem,  „karta mi je v’žepu“ i iskreno se veselim tom lovu. Upravo je dugogodišnje druženje i poznanstvo na sajmu bilo presudno da se odlučim za njega kao lovište i lovnu agenciju.

Otjere Wildlife

Naravno još jedno višegodišnje poznanstvo sa sajma bilo je presudno, da prošle godine posjetim Otjere wildlife  u Namibiji. Nisam pogrješio, a kao veliki ovisnik o Africi, spremam se i ovu godinu.

Pregled svih ostalih prijatelja, poznanika i poslovnih parnera koje sam stigao i fotografirati, možete pronaći na Facebok stranici – Serval Channel u albumu Salzburg 2018.

https://web.facebook.com/pg/servalchannel/photos/?tab=album&album_id=1688092534567318