Lovac sam i time se ponosim!
Iako lovim, ja prirodu volim i dobro ju poznajem. Čuvam je i štititim, da u njoj mogu loviti i sutra, sa svojim potomcima. Možda sam rođen prekasno? Znam da danas nisu moderni lovački nagoni koje u sebi nosim. To su rudimenti i atavizmi u mojoj duši, u mojim genima.
Jaka sjećanja na moje pretke koja kolaju mojim venama. To je iskonska veza sa njima, ali i sa vama lovački prijatelji, koje sam sretao po svijetu i koji smo se prepoznavali kao «lovci u duši». Proteklo je vrijeme. Mijenjala su se sredstva i tehnike lova, ali onaj iskonski treptaj lovačke strasti, uzbuđenja i provale adrenalina ostao je isti, od mog pretka pralovca do danas.
Kao što ratnik poštuje dostojnog protivnika, tako i lovac poštuje prirodu i divljač koju lovi. Poznavati, nadmudriti, uloviti … Samo pobjeda izvojevana teško i časno ostaje u trajnom sjećanju. U želji da se ta sjećanja i osjećaji podijele s prijateljima, nastale su «lovačke priče». Još od davnina uz lovačku vatru, učeći mlađe, dokazujući se starijima, lovac je preo svoju priču.
U svaki doživljaj utkao je sve osjećaje i ponekad … možda i pretjerao. Zato su «lovačke priče» rađene «nemuštim jezikom». Onim univerzalnim lovačkim jezikom, koji svaki lovac u svijetu još od prapovjesti poznaje. Buđenje sunca, rosa na paučini, cvijet, divljač u magli …
Muzika i slika samo su sredstvo pričanja priče, a osobni doživljaj prepušten je vama moji lovački prijatelji.
Dobra vam kob!
Ilić Igor Serval
O AUTORU
Igor Ilić, rođen 29. lipnja 1961. u Bjelovaru. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Kutini i Zagrebu. Diplomirao je 1985. na Fakultetu za vanjsku trgovinu Sveučilišta u Zagrebu. Od najranijeg djetinjstva, provedenog između Lonjskog polja i Moslavačke gore, rijetko ste ga mogli vidjeti bez štapa za pecanje, zračne puške ili staklenke za kukce, žabe, leptire…
Preseljenjem u Zagreb, šumu je zamijenio beton, a pjev ptica i žubor potoka cvilež tramvajskih kotača i žamor gradskih ulica.
Lovački ispit položio je 1981. godine, no dječački san ostvario je 1995. godine prvim odlaskom u Tanzaniju. Od tada ponovno probuđena iskra lovačkih strasti prerasta u nezaboravno druženje s prirodom. Svoju ljubav pretvorio je u posao, i posao radi s ljubavlju.
Jedno vrijeme radi kao glavni urednik časopisa «Moj pas» u Hrvatskom kinološkom savezu, a danas u društvu «Serval» d.o.o. radi na video produkcijama o lovu, prirodi i divljači sa željom da edukacijom mlađih sačuvamo svijet i za naraštaje koji dolaze.